Sunday, February 7, 2010

7. dan Borhesovog meseca

Moram priznati, dok sam učila Evropu u osnovnoj školi, Švajcarsku sam doživljavala kao neku egzotičnu zemlju. Sam Bog zna zašto. Uostalom, Ženeva me je oduvek intrigirala, jer osim što se nalazi u evropskoj egzotičnoj zemlji, poseduje nešto u imenu, nešto magično. I uvek sam je želela posetiti, ali mi se nikada nije ukazala prilika.
Sada, kada sam starija i pametnije, Ženeva me podseća na Kopenhagen. Ne bih umela objasniti zašto, jednostavno, zato. I, veoma mi je jasna Borhesova želja, jer, isto to osećam u vezi sa Kopenhagenom. Šta bih dala da barem opet mogu lutati tim ulicama...
Znam da ću se jednom vratiti Kopenhagenu.


ŽENEVA

Od svih gradova planete, različitih i intimnih domovina koje čovek traži i zasluži u toku svog životnog putovanja, Ženeva mi se čini nasličnija sreći. Počev od 1914. godine, njoj dugujem otkrivanje francuskog, latinskog, nemačkog, učenja Bude ili taoizma, Konrada, Lafkadija Herna* i osećanja nostalgije za Buenos Ajresom. Isto tako, ljubavi, prijateljstva, prezira, razmišljanja o samoubistvu. Pri sećanju je sve prijatno, čak i nesreća. Ovo su razlozi lične prirode. Navešću jedan sveobuhvatan utisak. Za razliku od drugih gradova, Ženeva ne zadivljuje preterano. Pariz zna da je Pariz, ugledni London zna da je London, Ženeva ne zna da je Ženeva. Tu se nalaze seni velikana, Kalvina,** Rusoa,*** Amijela**** i Ferdinanda Rodlera, ali ih niko ne pamti doživotno. Ženeva je obnovljena, slično Japanu, a da nije srušila prošlost. Ostali su da i dalje žive brdovite uličice Vjej Vil, crkve, vodoskoci, ali pored toga postoji i drugi, veliki, grad knjižara i zapadnjačkih i istočnjačkih trgovina. Znam da ću se uvek vraćati u Ženevu,***** možda i posle telesne smrti (1984).



Znam da ću se uvek vraćati u Ženevu...



* Lafkadio Hern (Lafkadio Hearn, 1850-1904), rođen u Grčkoj, od oca Britanca i majke Grkinje; sebe je smatrao američkim piscem. Najpre britanski podanik, da bi 1895. postao državljanin Japana. Bio novinar, prevodilac, pisao priče; u Japanu pisao o kulturi te zemlje.
** Žan Kalvin (Jean Calvin, 1509-1564), verski reformator, osnivač kalvinske protestanske crkve crkve; od katoličkih progona sklonio se u Ženevi.
*** Žan Žak Ruso (Jean-Jaques Rousseau, 1712-1778, rođen u Ženevi), književnik i filozof prosvetitelj; izvršio veliki uticaj na mnoge umove svog veka, osobito na vođe Francuske revolucije.
****Anri Frederik Amijel (Henri Frédéric Amiel, 1821-1881), švajcarski književnik, poznat po zanimljivom delu Intimni dnevnik.
***** Poznato je da je Borhes umro 14. juna 1986. u svom ženevskom stanu; u Ženevi je po svojoj želji i sahranjen.


6 comments:

Tina said...

Evo KRAVA ti ostavlja komentar.
Svidja mi se izbor, ne sumnjam ja u tebe.
Kravo.
:)

Ivana said...

Volim i ja tebe.
I Ženevu. :D

SMiliCa said...

I ja volim Ženevu:) Ma sve u vezi Švajcarske.

Moj život je Švicarska ...xD

Ivana said...

Bili ste i u Ženevi? :) Ako ste bili i ako imaš slike, volela bih da vidim. ;)

SMiliCa said...

Nismo bili :( Mada bih još danas rado otišla

Ivana said...

Uf, i ja. Svaki dan tražim gde ću da idem. xD