CLICK HERE FOR BLOGGER TEMPLATES AND MYSPACE LAYOUTS »

Thursday, August 27, 2009

Ivana, you suck!

Mislim da smo uveli kablovsku kada sam imala tri godine.
Prva stanica je bio Cartoon Network, druga Fox.
Stalno sam bila u dodiru sa engleskim. Kada sam imala pet godina, krenula sam na časove engleskog. Sve sam to znala što sam tamo učila, tako da sam vremenom odustala od toga.
I zato mi je trebalo devet godina kasnije da konačno naučim šta je rectangle. Neke stvari odbijam da naučim. Imam još takvih bisera.
U šestom razredu sam krenula na neke časove u pravu školu jezika. Bila sam najbolja u grupi, a bilo mi je žao tog novca. I odustala sam posle godinu dana.
Sledeće godine su me upisali kod jedne profesorice što predaje engleski u filološkoj školi. Od onda idem kod nje. I mogu skoro ponosno reći da ništa nisam naučila. Jer mi nije bitno. Ne bih znala reći zašto, ali mi nije bitno.
Kada sam upisala gimnaziju, dobila sam prilično strogu profesoricu. Tu sam se malčice uozbiljila, počela sam da učim nove i nepoznate reči, ozbiljnije sam shvatala gramatiku itd.
I sada treba da polažem jedan test, CAE. Trenutno radim skriptu, pripremam se i svakim zadatkom sve više očajavam kako sam glupa. Nekoć sam htela da budem profesor engleskog jezika i književnosti. Nekoć sam mislila da znam engleski. Nekoć sam htela da radim u diplomatiji i da se savršeno služim engleskim jezikom. Nekoć, naravno.

Sada ne mogu ništa više od toga. U stvari, mogu samo da očajavam.
Uspust, evo jedan test za vas - ovo su frazalni glagoli. Budite iskreni prema sebi i pogledajte koliko ih znate, odnosno, koliko vam je njihovo značenje blisko. Uživajte!

- act up, beat up, blow up, board up, bone up, bottle up, break up, brick up, bring up, brush up, build up, bundle up, burn up, butter up, button up, buy up, chalk up, check up, churn up, clam up, clean up, clear up, cloud up, clutter up, come up, conjure up, cough up, cover up, crack up, crank up, curl up, cut up, dirty up, dish up, divide up, doctor up, doll up, dress up, drum up, dry up, eat up, end up, fatten up, finish up, fix up, fog up, follow up, fork up, foul up, freshen up, frost up, gather up, get up, give up, goof up, go up, grind up, gum up, hang up, heat up, hush up, jack up, jam up, keep up, knock up, limber up, line up, litter up, live up, liven up, lock up, look up, make up, mark up, mess up, mix up, muss up, muster up pack up, pay up, pick up, polish up, pop up, pretty up, prop up, pucker up, puff up, pull up, pump up, push up, put up, queue up, rack up, rake up, rear up, rev up, ring up, rip up, roll up, rough up, save up, scoop up, scrape up, screw up, scuff up, serve up, sew up, shack up, shake up, shape up, shoot up, show up, shrivel up, shut up, sit up, size up, slip up, slop up, slow up, smarten up, smash up, snap up, soak up, sober up, sop up, soup up, speed up, split up, spring up, spruce up, stack up, stand up, start up, steal up, steam up, step up, stick up, stir up, stock up, stop up, straighten up, strike up, string up, sum up, swallow up, swell up, take up, team up, tear up, throw up, tidy up, tie up, tighten up, tool up, touch up, track up, trip up, truss up, tune up, turn up, use up, wait up, wall up, warm up, whip up, wind up, wipe up, wise up, work up, wrap up, write up.


Saturday, August 22, 2009

Wedding Day S.U.C.K.S. (Suffering, Umbrella, Comb, Kiss, Smor)

Postoje par stvari koje baš mrzim. Da, mržnja je teška reč, ali je ovde sasvim opravdano da je iskoristim. Mrzim leto, bazene u rodnom gradu i okolini i venčanja. Uuuu, zamislite letnje venčanje kraj bazena? Ne bi to bilo kao ostvarenje mojih snova?!

Nego, pisala sam o mržnji prema letu, verovatno se svugde provlači kao lajt-motiv. Što se tiče bazena, verovatno sam negde spomenula. Trenutno je najbitnije venčanje.

Ah, venčanje. Sveti obred u kome dve osobe stupaju pod jedan krov pred njihovim najbližima. Izjavljuju večnu ljubav. Otvoreno iskazuju emocije. Pripremaju se da zaplove u more sreće, radosti, ljubavi, vere i nade.

Wrong. Wrong. Wrong. WRONG.

Možda je mladencima tako. Naravno, to je njihov dan, hoće da sve bude savršeno itd. Ali, realno, ne znači da će sada sve da bude u redu, da će teći med i mleko. To nije realan život, to je Barbi život. Ali, onih lepih Barbika sa kojima sam odrastala, ne ove nove šugave i ružne.

Nego, da se vratim temi. Ne volim da idem na venčanja i svadbe (postoji razlika) iz sledećih nekoliko razloga:

1. Uparenost

Svako ima nekoga, svi se vole, svako želi da priča sa svakim. Aaaaa, previše svak-raznoraznih nastavaka. Uglavnom, svi se toga dana prisećaju ili svog venčanja ili svih srećnih i zaljubljenih trenutaka. I, naprosto, to je krajnje loša atmosfera za ljude koji nemaju nikoga, tj. nemaju drugi deo svoje ličnosti.
Prvi razlog me dovodi do drugog, a to je...

2. Nema teme

Bez obzira što imam 18 godina, ljudi ne znaju kako da se postave prema meni. Ne mogu da razgovaraju sa mnom kao sa detetom, a ne mogu ni kao sa odraslom osobom. Tada mi je najgore, jer ispada da sam mentalno ograničena osoba, da ne znam šta se dešava u svetu oko mene i da sam toliko propalitet da kada odem kući treba da se prekrijem i nikada više ne napustim svet mog kreveta. E, to je stvarno odvratno.

3. Rođaci

Ovaj razlog je sličan prethodnom. Naime, pojavljuju se rođaci koje dugo nisam videla. I tada kreće masa gestova, mimika i tri najgluplja pitanja ikada. Hvataju me za kosu, uši, obraze, govore kako sam porasla. O, Bože... Ipak, to nije najgore. Aaah, teško mi je da pišem o tome, skoro se onesvestim. Ali, biću hrabra. Kreću sa pitanjima i odgovorima, FAQ. Baš je fak.

- Kako si narasla! Koliko imaš godina?
A, stvarno, dobro je! U koju školu ideš? Koji razred?
Super, to je baš dobro. Šta ćeš da upišeš? (postoji dva odgovora)
Ne znaš? Pa, dobro, pametna si, smislićeš nešto/To ćeš da upišeš? Odlično, srećno!
Pozdravi tvoje!

Fuj, fuj, fuj! Mrzim to, zaista. Uostalom, ako sam pametna, zašto ne pričate sa mnom?!

4. Stolovi

Nekako se uvek dogodi da budem jedina osoba mog godišta, plus-minus pet godina. Ne znam kako mi to pođe za rukom, ali dobro. I tako sedim za stolom gde su deca do 13 godina. Super. Stalno me vuku i zapitkuju nešto, pošto sam ja njima tamo najkul osoba. Jej!
Na kraju, kada se sprijateljim sa njima, shvatim da to i nije tako loše, ali ipak, i dalje boli što sam uvek za tim stolom...

5. Muzikaaaaa

Da, biću jako kratka. Znači, u našem narodu bez narodne muzike nema veselja. Mislila sam da bez alkohola nema veselja, ali, dobro, opet nisam u pravu. E, da, čekam svadbu sa rok muzikom. Ne, iščekujem. Veoma nestrpljivo.

6. Neobično?

Ne daj Bože da se razlikujem po obući/odeći. A uvek se razlikujem, jer se moj mentalitet razlikuje od ostalih. Tako da, uvek me gledaju kao da sam pala sa Jupitera, što je ponekad u redu, ali vremenom dojadi. Zapravo bih trebalo da gledam ja u njih, a ne obrnuto. Malodušnici.

7. Doček

E, to stvarno mrzim! Sve oči uprte u tebe, ne znaš kako da odreaguješ, smeješ se nervozno... Odvratan osećaj. Kao i čestitanje. Na čemu čestitam? Što su napravili svadbu od milion ljudi i što su neverovatnu cifru spiskali na sve? U tom, slučaju, čestitam! Nema tu čestitanja zbog ljubavi, oni se svakako vole, ne?

Eto, gotova je moja lista. Moram da se zahvalim mojoj prijateljici koja je danas otišla na bojno polje uprkos svemu. Ona mi je bila inspiracija.



Ivana, ovo je za tebe!

Miran san

Tako je lepa subota danas. Gledam kroz prozor i vidim plavo nebo prošarano belim oblacima. Taj prizor me tera na spavanje, tako mekano i udobno deluje. Ni ne treba pokrivač, samo jedan jastuk za glavu. Imam osećaj da bih mogla da zaspim na vreloj zemlji dok vetar duva u zaleđini kuće. To je oduvek moj san. Da se maksimalno opustim, da zaboravim na sve brige. Želim da slušam neke lagane note u pozadini, možda neko svira gitaru; ne želim da slušam mp4 kako reprodukuje pesme. Želim da uživam na travi, da spavam slatkim snom, snom pravednika.

Još više volim da otvorim prozor leti, kada je jako sparno. Otvorim prozore, podignem roletne, zavalim se na krevet, namestim jastuke i razmišljam. Taj put ni ne treba muzika, sama ta tišina deluje veoma blagodetno. Opet, hedonista sam, uživam u svakom trenutku.

I otprilike sada taj mehurić pukne. Ne mogu to da imam. Znate zašto?

Zato što živim u prokletom gradu, u odvratnom kraju gde ljudi pljačkaju, obijaju se kuće, krade se u sred bela dana, ma i puca se drugima u nogu u sred bela dana! Idila! Naprosto, poželim sada da legnem na dvorište, nikoga nema kod kuće. Savršeno, zar ne? E, nije! Zato što onda moram da zatvorim sve prozore i da pokušam da se ne trzam na svaki čudan šum, zvuk iz ulice itd. Uglavnom, više premrem od straha nego što uživam.

Isto tako, uveče ne mogu da otvorim prozor i podignem roletne. Pošto idioti se šetaju ulicom, viču svašta, pevaju svašta, čak se i potuku. Naravno, zaboravila sam da spomenem da mi prozor izlazi na ulicu. Znači, mnogo je dobar vazduh, nimalo zagađen ili tako nešto, Bože ne.
Zato volim da odem kod rođaka, oni žive na drugom spratu, mogu slobodno da dišem. Kakvo olakšanje.

Eto, samo sam htela da pokažem koliko mi je ugrožena sloboda činjenicom da živim u ovoj državi. Sada je neko zvonio na kapiji... Štrencula sam se.



Tuesday, August 18, 2009

Everything he does is magic

Dobro jutro.

Zaljubila sam se? Ne mogu to baš nazvati nekim zaljubljivanjem, više je to bolest, neka opsesija. Naime, svake godine se ja barem dva puta zaljubim u neku poznatu ličnost. Saznam sve o njima što je dostupno na Internetu, njihove uloge proučim, muziku detaljno prostudiram itd. I onda dolazi trenutak kada iz tih osoba izdvajam ono što je sjajno i pravim nekog imaginarnog muža za sebe, što je bolesno.

Da, u ovom periodu se ponašam kao šiparica, kao tinejdžerka kojoj su se tek izbacile bubuljice, a ubila bi za koncert Tokio Hotela. To je mnogo loše...

Uglavnom, da već kažem na koga sada balavim, najblaže rečeno.
Džejson Sigal, većini poznatiji kao Maršal Eriksen iz serije How I Met Your Mother.
Moram da priznam, prvo mi se Ted svideo iz te serije, nekako sam se povezala sa tim večitim jadnikom i romantikom. I onda sam videla tog lika, ogromnog tipa koji se poprilično smotano bori za svoje mesto pod suncem.

Ovo je prvi put da nisam vadila deliće, nego sam napravila simbiozu. Lika i glumca koji tumači tog lika.

Volim muškarce koji su visoki, kojima se vidi radost u očima, i koji imaju lepa usta. Takođe, kovrdžava kosa nije na odmet, a može i obična, lepo ošišana. Treba da bude opušten, a i da se trudi, da ima san za koji živi, da se bori za ono što voli da radi. Trebalo bi da ima neka malo neobičnija interesovanja i da ga ni u jednom trenutku nije sramota njegovih detinjastih ideja.

Može da se bavi sportom, mens sana in corpore sano. Treba da bude pametan i duhovit. Ne duhovit da zna da ispriča vic, nego, da se u datom trenutku može pozvati na neku rečenicu, napraviti sarkastičnu opasku ili interesantan osvrt. Treba da voli svim srcem. I da grli. I ljubi, naravno. Treba da bude savršen, očigledno. I previše idealističan...



I da li on postoji uopšte?




Wednesday, August 12, 2009

Slika i prilika

Nikada neću biti kao mama!
Ja neću biti kao ti tata!
Mene moja deca neće mrzeti...

Laž. Laž. Laž. Laž. LAŽ.

Krenimo od biologije. Zapravo, genetike. Vi ćete biti kao vaši roditelji, kraj bilo kakve diskusije. Ipak, vaši su geni u pitanju, ako ništa drugo, fizičke osobine su im zagarantovane. Tako da, okanite se tih praznih tinejdžerskih rečenica iz loših komercijalnih tinejdžerskih američkih filmova.

Psihologija. Uloge, učenje po modelu itd. Jednostavno, ako odrastate u porodici gde tata pere suđe, a mama popravlja cevi, shvatićete da nema muških i ženskih poslova. U slučaju da ste vaspitani veoma liberalno, tome ćete i vi težiti. Čak ćete razviti, odnosno, poprimiti iste grimase vaših roditelja ili ćete se na isti način ponositi svojim detetom, koristeći iste rečenice prilikom toga. Ne možete pobeći od okoline, očigledno.


Ponekad samu sebe uhvatim kako sam pljunuta mama dok grdim brata ili kako sam isti tata dok slušam neke ljude. I mrzim sebe jer želim da budem nešto novo, da izmislim novi način, da budem skroz drugačija osoba. Zapravo samo sebe zavaram, kao i većina.

Imaću iste bore od smejanja kao moja mama, biću isto toliko nervozna kao moj tata, podržavaću muža dok grdi decu kao što moji roditelji rade. I deca će me mrzeti jedno vreme. Tada ću znati da sam apsolutno dobar roditelj. I da će moja deca odrasti u takve ljude. I imaću fino vaspitane unuke.


Cats in the Cradle

A child arrived just the other day,
He came to the world in the usual way.
But there were planes to catch, and bills to pay.
He learned to walk while I was away.
And he was talking 'fore I knew it, and as he grew,
He'd say, I'm gonna be like you, dad.
You know I'm gonna be like you.

And the cat's in the cradle and the silver spoon,
Little boy blue and the man in the moon.
When you coming home, dad? I don't know when,
But we'll get together then.
You know we'll have a good time then.

My son turned ten just the other day.
He said, Thanks for the ball, dad, come on let's play.
Can you teach me to throw? I said, Not today,
I got a lot to do. He said, That's ok.
And he walked away, but his smile never dimmed,
Said, I'm gonna be like him, yeah.
You know I'm gonna be like him.

And the cat's in the cradle and the silver spoon,
Little boy blue and the man in the moon.
When you coming home, dad? I don't know when,
But we'll get together then.
You know we'll have a good time then.

Well, he came from college just the other day,
So much like a man I just had to say,
Son, I'm proud of you. Can you sit for a while?
He shook his head, and he said with a smile,
What I'd really like, dad, is to borrow the car keys.
See you later. Can I have them please?

And the cat's in the cradle and the silver spoon,
Little boy blue and the man in the moon.
When you coming home, dad? I don't know when,
But we'll get together then.
You know we'll have a good time then.

I've long since retired and my son's moved away.
I called him up just the other day.
I said, I'd like to see you if you don't mind.
He said, I'd love to, dad, if I could find the time.
You see, my new job's a hassle, and the kid's got the flu,
But it's sure nice talking to you, dad.
It's been sure nice talking to you.
And as I hung up the phone, it occurred to me,
He'd grown up just like me.
My boy was just like me.

And the cat's in the cradle and the silver spoon,
Little boy blue and the man in the moon.
When you coming home, dad? I don't know when,
But we'll get together then.
You know we'll have a good time then.



Gledajući svoju omiljenu seriju, naletela sam na ovu pesmu, odnosno, proguglovala sam je. Eto, korist od stalnog gledanja jedne epizode.

Wednesday, August 5, 2009

0+


Za čitanje i razumevanje ovog posta, morate da slušate ovu pesmu čim krenete da čitate prve redove. Nije ništa obavezno, ali daje jedan fin šmek celom postu (uostalom, svi junaci iz serija uvek imaju neku pozadinsku muziku u ovakvim situacijama).

Polako se bliži kraj avgusta. Da, znam da je početak, ali pošto kraj i početak godine računam po školskom kalendaru, ovo su kao prve nedelje decembra.

Pre svega, naputovala sam se. Dobila sam inspiraciju za ovaj post dok sam putovala kod drugarice u Kikindu. Naime, išla sam u Sloveniju, Dansku, Češku i Slovačku, a proletela sam iznad par zemalja. Takođe sam išla i po zemlji, na turnire i u posete prijateljima. Svaki put kada sednem u autobus/voz/šinobus, preplavi me neki osećaj sreće, ispunjenja, jer znam da sam sve to sama postigla. Izborila sam se za svoje mesto u debati, društvu i svetu oko mene.
Gledajući unazad, još sam uvek nesvesna koliko sam postigla ove godine.

Naravno, pored toga što imam do sad najveći uspeh u školi, veće mi je zadovoljstvo što sam bila izabrana za Dansku, što sam pobedila na debatnom turniru i što sam proglašena prvim govornikom. To je moj materijalni dobitak, ma koliko čudno zvučalo. Kao posao u koji sam ulagala dosta toga i konačno dobijam onu veliku, odavno zasluženu platu.

Kada smo kod dobitaka, upoznala sam mnogo divnih ljudi. Znam da skoro u svakom gradu imam prijatelja. Znam da bi za neke prijatelje uradila sve što treba. Pitala me je jedna prijateljica kome bih pomogla od prijatelja da sakrije leš. Nisam znala da odgovorim, jer bih to uradila za dosta ljudi. Ima neke osobe koje više cenim, neke manje, ali na kraju dana znam da postoje i da su tu.

Eh, da, bila sam voljena i volela. Nikada na romantičan način, naravno. Dugo već nisam bila zaljubljena, i iskreno, ne znam da li je to dobro ili loše. Ne igram za drugu ekipu, niti sam osoba koja mrzi veze. Jednostavno, nisam dovoljno zrela, ne trudim se ni najmanje, ne želim da budem u vezi. Za sada. Uostalom, znam da ću uvek biti voljena i da ću voleti, makar moju porodicu. A, i to je nešto.

Još nešto - mrzim logiku! Ne znam šta ću da upišem! Ne znam da li ću da položim neke ispite! Neću ići na more! Ne izlazim u klubove!

Eto, dobili smo uvid u proteklu godinu. Smatram da je ova godina iznad nule na skali. Sve zavisi kako je kome okrenuta ta skala, da li je taj prostor pozitivan ili negativan. A meni je konačno na pozitivnom!