Tuesday, July 27, 2010

Koprive

Izvoli, imali su jedino čaj od brusnice. Ponekad zaboravim gde sam rođen.
Faune, zar ne bi trebalo da odeš kod doktora i da se raspitaš za stanje Lili F.?
Opet ti. Da nešto zaista nije u redu, pozvali bi nekoga od nas dvoje, je li? Jeste. Nego, Flora, šta radiš ovako?
Nema šećera? Ovaj... pa, ništa, životarim. Uglavnom. Zapravo, manje-više. Išla sam dosta kod Lili F. u poslednje vreme. Bila je, ovaj, usamljena.
Hah, ne sumnjam. Ali, ne bih želeo o njoj da pričam zaista. I, ako želiš, mogu otići da proverim da li imaju šećera.
Neka, sve je u redu. Faune, ne bih želela da silim situaciju, ali, šta nije u redu..
Siliš, Flora, siliš tim pitanjima! Mnogo siliš! Prokleta reč siliš!
Izvini, zaista, nisam hte...
Dobro je. Idem da vidim da li ima šećera...
Izvini, molim te.
U redu je, nisu mi potrebna izvinjenja.
Šta mogu da uradim da se iskupim?
Ništa.
Nešto sigurno može, uvek može.
Ništa, zaista.
Osećam se jadno. Mogu li nečim da te častim?
Neka, Flora, pusti.
Faune, pogledaj me. Previše pričam ponekad, a malo kažem. A kada malo pričam, previše kažem. I, ne mogu sebe da menjam. Jedino uvek mogu da nosim novčanik da bih ispravljala svoje greške. Dopusti mi da te častim nečim. Molim te.
Haaajde. Možeš me častiti nekim kolačem u ovoj tragičnoj kantini.
Koji najviše voliš?
Bilo kakav čokoladni.
I ja. Dobar dan, dva čokoladna kolača.
I, kesica šećera!

Sunday, July 25, 2010

Pločice u kupatilu

Jednog kišnog nedeljnog jutra, ona je otišla, a on je ostao.
Posle dvadeset i kusur godina.
Voleli su se.
Valjda.
Ali, posle dvadeset i kusur godina, nestalo je to.
Kao što se vatra ugasi.
Verovatno su se voleli na početku.
Zapravo, prvo su bili savršeni.
K'o jin i jang.
Ona umetnica, meka duša, a on sportista, čvrsta ruka.
Mladi i naivni, odlučiše se za brak.
Prvih par godina kao medeni mesec.
A onda im se rodi ćerka, u početak rata.
Voleli su se, i voleli su nju.
Ali je bio rat.
I ljubav je postala potreba, ne zadovoljstvo.
Rodi se i sin.
U ratu, takođe.
Još su se više voleli, ali su sada tu ljubav i delili.
Godina za godinom i stigoše do dvadeset i kusur godina.
Njena meka duša postade još mekša.
A njegova čvrsta ruka očvrsla još više.
Razlike bole.
Varnice na sve strane.
Ali ne dobre.
Nego one koje razaraju zajednice.
Ni ognjište više nije toplo.
Ni ljubav više nije potreba.
Nego obaveza najcrnja.
I, dvadeset i kusur godina prođe.
Postadoše punoletni, kao i ćerka.
Ćerka svesno odlazi u beli svet.
A i oni polako idu.
Samo sin ostaje.
Posle dvadeset i kusur godina.
Jednog kišnog nedeljnog jutra, ona je otišla, a on je ostao.
Sada on leži i razmišlja kome pre da kaže.
Sinu ili ćerki.



Tuesday, July 20, 2010

Svi sveti

Faun F. može da uđe u sobu 111.

Stabilna je? Mogu i ja da uđem?

A vi ste...?

Flora, ja sam njena...

U redu, ona je njena ćerka, može da uđe sa mnom, zar ne? Ipak joj to mama.

Dobro, u redu, može. Soba 111, ne zaboravite.


Nismo se upoznali, ja sam Flo..

Znam ko si, i, mislim da bi najbolje bilo da ti uđeš kod Lili F., verujem da će tebi da znači mnogo više nego meni. Pozdravi je samo, reci da sam čekao, ali da nisam mogao da dočekam.

Ali, zar ne želiš da vidiš svoju majku?

Ne baš. I ona je Lili F. - talentovana pijanistkinja. Ne nečija majka.

Zovite doktora u sobu 111, pacijentu se pogoršalo stanje!

Šta, šta?

Gospođice, molim vas, pomerite se sa puta!

Dođi, Flora, idemo nazad u čekaonicu.

Ali, ali, Lili F., šta je sa njom? Šta se dešava?!

Đođi, Flora, idemo nazad u čekaonicu, popićemo nešto.

Ček, zar nisi rekao da ne možeš da dočekaš?

Izgleda da uvek imam pet minuta viška, dok neki godinama nisu mogli da skupe tih pet minuta.

Nemoj da mrziš, Lili F., ona te voli. Mnogo.

Ne sumnjam u to. Hoćeš kafu ili čaj?

Svejedno. Samo neka bude zašećereno.

Jesi li gladna?

Ne.

Dobro.


Doktor Flanert u sobu 111. Doktor Flanert u sobu 111. Doktor Flanert u sobu 111.


Thursday, July 1, 2010

Bucky Kentucky

Kada opet budem zaslužila da napišem nešto na blogu (čitaj NIKAD), napisaću.

Do viđenja.