Monday, June 28, 2010

Trip

Iznurena ispitom, putem i vozom iz pakla, leškarila sam sa prijateljicom u našim sedištima. Odjednom, pojavi se neki dečko na stanici u Novom Sadu koji je seo na sedište koje se nalazi na drugoj strani voza.

Fatamorgana me ufatila i počela sam da haluciniram, pa sam došla do prostog zaključka - taj dečko je Skaj Vikler koji govori mađarski.

Bila sam oduševljena, zaista. Mislim da mi je bilo savršeno tada. Krišom sam ga posmatrala, pokušavajući da razaznam o čemu priča sa prijateljem.

Nadala sam se da Vikler silazi u istom gradu kao i ja, ali je on sišao u Malom Iđošu. Pratila sam ga kroz prozor.

Izgubio se u daljini i moja iluzija se raspršila u milion kapljica.

Kako je došao, tako je i otišao.

Wednesday, June 23, 2010

Detinjarije

Pre svega, želela bih da svi čestitaju gospođici Knežević na izuzetnoj gluposti.

Hvala, hvala.
Sada, kada sam dovoljno posramljena, mogu da nastavim. Pogledala sam tuđe blogove i došla do zaključka da se stalno jedan motiv provlači, a to je prijemni ispit. Očigledno da ja nemam takvih problema, jer upravo sada mogu sebi da priuštim luksuz da pišem post. Divota, ne?

Ukratko rečeno, da me nema, trebalo bi me izmisliti. Jedina sam budala koja je sebi dozvolila da se zaglavi sa četiri knjige i neizvesnim prijemnim četiri dana do prijemnog. Mašala! I, ono što je apsolutno interesantno u celoj situaciji, sada sam umorna i želim da idem da spavam. I verovatno ću i otići.

Ah, da, propustila sam ono fantastično u celoj priči! Ovaj prijemni mi je jedina opcija, pošto, zašto bih polagala još nešto? Uvek mogu da čuvam ovce! Naravno, ako mi to dozvole...
A verovatno neće.

I, tako, mrzim sebe. Mislim da je to prikladno za kraj.

Čestitke svima koji su iole pametniji od gospođice Knežević!

Monday, June 7, 2010

Sumrak bogova

Opet u čekaonici. Flora je mrzela čekaonice. Napetost, iščekivanje, neverica. Krhkost ljudske duše. Čekanje. Patnja. Čekajući nekoga ili nešto. Neizbežne životne istine.
Nikada nije videla ništa vedro u čekaonicama. Za Floru su čekaonice bile monstrumske nakazne mašine za cepkanje duše.
Prvi put je sedela u čekaonici kada su joj baku dovezli u bolnicu. Uskoro je izašao doktor i pozvao Florinu mamu na razgovor. Flora je razgledala čekaonicu u međuvremenu. Posmatrala je ljude kako čekaju, kako se svađaju, kako ćute i kako se nerviraju. Nije mogla da izdrži među tim tužnim licima, pa je pogledala u plafon. Gledala je u žuti svod sve dok čekaonicu nije proparao plač njene majke. Flora se stresla i zavukla ispod svog kaputa želeći da pobegne daleko od ovog očaja.

Vremenom, Flora je bila sve češći i češći gost čekaonice. Prošle godine ju je napustio otac. Dok je čekala u čekaonici. A sada čeka vesti o Lili F., svojoj profesorici klavira i svojoj prijateljici.

Otišla je do automata. Da spere ukus sećanja.

Lili F. je prebačena u sobu 111. Sačekajte doktora.

U redu.


...


Opet u čekaonici. Kada bi Faun napravio kratki rezime svog života, čekaonica bi bila glavni motiv. Lili F. ga je uvek ostavljala u čekaonici. Sa sobom bi uvek nosio knjigu ili strip, da mu vreme mine. Vreme u čekaonici mu je prolazilo. Ne brzo, ne sporo. Samo je prolazilo.
Čekanje Lili F. je ponekad bilo zaista iscrpno, pošto je Lili F. želela svakom ponaosob da se zahvali što su došli na njen koncert i da još malo čavrljaju.
Faun je čak i više od nje osetio njenu slavu.
Kada je otišao u internat, očekivao je manje čekaonica. Međutim, čekajući internat, Lili F. je završila u bolnici. Doktori su rekli da je u pitanju premor. Lili F. je pozvala Fauna da uđe u njenu sobu. Čim je ušao, Lili F. mu je rekla da sedne na onu stolicu i da mama mora malo da se odmori. Faun je seo na stolicu i gledao u plafon, u žuti svod koji se na trenutke učinio kao Sunce koje se spušta dole. Čekao je da mu se Lili F. obratio, ali Lili F. je spavala. Faun je uzeo ćebe sa ormara i prekrio se njime, nastavljajući da gleda ono ogromno Sunce koje ga greje umesto majčinske ljubavi.

Kako je vreme prolazilo, Faun je sve više i više mrzeo čekaonice. Kada su ga nazvali iz bolnice u stan, čekao je vesti o unapređenju, a sada, i još jednom, zahvaljujući Lili F. svoje vreme troši na čekanje u čekaonici. Otišao je do pulta da bi se raspitao za Lili F. kod medicinskih sestara.

Lili F. je prebačena u sobu 111. Sačekajte doktora.

U redu.


Friday, June 4, 2010

Praskozorje

Lili F. je bila Florina profesorica klavira. Zapravo, još uvek je. Valjda.
Jednog kišnog popodneva, Florina mama je prvi put odvela Floru na koncert čuvene pijanistkinje, Lili F. koji se održavao u ogromnoj koncertnoj sali. Čim su ušli u zgradu Muzeja, gde se nalazi koncertna sala, Flora je ispustila ručicu iz maminog stiska i počela da razgleda reljefne detalje. Nikada ranije nije videla tako intenzivne boje ili tako neuobičajene spojeve različitih materijala. Svojim krupnim okicama je pomno pratila svaki detalj na ogromnom svodu, gledajući gde se prostire svaki zrak naslikanog Sunca. Dok se okretala u mestu, tražeći sledeći zrak, Flora je naletela na jednu stariju ženu pitomog lica. To je bila Lili F. Žena sa zelenim očima. Lili F. je uzela Floru za ručicu i odvela je do čekaonice. Počela je da priča sa njom, da bi ubila malo preostalog vremena pred koncert. Ali, ubrzo i sasvim nesvesno, Flora se Lili F. uvukla pod kožu svojim krupnim očima i iskrenim osmehom. U tom trenutku je istrčala Florina mama, u ogromnoj panici, tražeći svoju jedinicu. Videla ju je sa Lili F. i već na pola puta je krenula da se izvinjava ako joj je Flora pričinila neku nelagodnost.

Naprotiv, Flora mi je učinila veliku čast! Htela bih nešto da vas pitam, mogu li da je podučavam klaviru?
Moju Floru? Iskreno, nikada nismo zapazili muzički talenat kod nje..
Bitan je rad. Talenat igra sporednu ulogu u životu, a rad je osovina.

I, tako je Flora krenula na časove klavira. Lili F. ju je terala da radi i radi i radi. Ne zato što je nije volela, nego baš zato što ju je volela.
Florin sudar sa Lili F. je uveliko odredio njen život. Posle časova klavira, Flora je trčala u najbližu biblioteku i satima prelistavala knjige o arhitekturi. Najviše je volela da čita o gotici.
Upisala je arhitekturu. I dalje svira klavir. Svi se dive njenom talentu, ali samo Lili F. zna da je to rad u pitanju. Povremeno Flora ode kod Lili F. da joj odsvira Devojku sa lanenom kosom, Florinu najdražu kompoziciju.

Dobar dan. Došla sam da vidim Lili F., u kojoj sobi se nalazi?


...


Lili F. je bila Faunova mama. Tatu nikada nije upoznao. Rodila ga je sa dvadeset pet godina, ali joj je karijera bila bitnija. Odlučila je da se u potpunosti posveti klaviru. Fauna su čuvali baka i deda, ali, oni nisu dugo poživeli. Lili F. je stalno govorila da će posvetiti sinu, ali ne sada. I taj trenutak, ne sada, nikada nije došao. Kada je Faun napunio šest godina, Lili F. ga je poslala u internat.
Faun je povremeno dolazi kući, kada Lili F. nije bila zauzeta koncertima ili, pak, držanjem časova.
Nikada ga nije zvala na svoje koncerte, osim kada je držala koncert u svom rodnom gradu, u koncertnoj sali Muzeja. Međutim, on bi je uvek čekao u čekaonici dok se ona pozdravljala sa gostima, a u toku koncerta bi sedeo u poslednjem redu.
Faun je odrastao bez majke. I navikao je na to. Sve je ređe i ređe dolazio kući.
Nije imao ništa zajedničkog sa svojom majkom. Mrzeo je muziku, i uz inat, okrenuo se tehnologiji, koju njegova majka prezire svim srcem. Radio je vikendima, praznicima, godinama. Postao je inženjer. Lili F. mu je ostavljala poruke na sekretarici. Na poslu, kod kuće. Nije imao vremena da odgovori. Nije želeo. Jer on majku nikada nije ni imao.

Dobar dan. Došao sam da vidim Lili F., u kojoj sobi se nalazi?


...


Još je uvek na intenzivnoj nezi.