Monday, June 29, 2009

Dima

Dima, u zdravlje!
Ne mogu da verujem da se sutra udaje Isa za onog kretena Damjana!
Šime, smanji doživljaj. Tako je moralo da bude... Nemoj nešto da pokušavaš, gledam te!
U pravu si... Prošao je taj voz, nema više čemu da se nadam... Osim...
Ne, Šime, ne! Ne, ne, ne! Zaboravi na Milu! Ispalila te pre tri meseca, ako je vidiš, ispaliće te opet. Izvini, najbolji si mi prijatelj, ali, ne budi idiot, molim te!
Ah, valjda imaš pravo. Valjda.

Namestili ste kravate?
Da, Damjane, jesmo. Šime, moram da otrčim do auta, pravi društvo Damjanu.
Eeeeee, ček... Ode. Nego, mogu nešto da te pitam, u poverenju?
Da, naravno.
Znači, na vašoj vereničkoj zabavi sam video jednu devojku, zove se Mila i ona...
Mila?! Da, znam je, ako na to ciljaš. Ona je prijateljica moje sestre. Zašto?
Ozbiljno? Pa, ovaj, pričali smo, i ovaj, onda je ona otišla, pa je ostavila jaknu, tj. otišla
je, a jakna je bila kod mene i... Hoću da joj vratim jaknu.
Naravno... Dolazi ovde, znaš?
Dolazi?! Mislim, dolazi? Baš dobro, taman da joj uzmem broj da bih joj mogao vratiti tu jaknu.
Da... E, čujem Dimu, ostavljam te i idem polako u crkvu. Znaš, Isa je veoma nervozna ovih dana, jedva čekam da venčanje prođe!
On čeka...
Šta si rekao?
Rekao sam sigurno čekaš. Vidimo se!
Vidimo se!

...


Ceremonija je bila divna... Idem da se ispovraćam od prevelike ljubavi.. Dima, rekao sam ti da sam saznao ko je Mila?
Ne, ne, ne! Zašto si budala? Šta ćeš sada da radiš? Molićeš je da izađete? Kleči ćeš na kolenima? Pisati tragična ljubavna pisma? Šta ćeš patetično da uradiš, Šime?
Ništa, naći ću je.
A kako, ako mogu da te pitam? Gužva je, i to poprilična.
Znam kako...
Šime, ne mikrofon! Ma daaaaaaaaaaaj!


Saturday, June 27, 2009

Izdaja samih sebe

Šta biste uradili da se sutra probudite i da saznate da je u toku noći umro član vaše porodice?
Kako biste reagovali da vas u sred dana pozovu i kažu da je član vaše porodice iznenadno umro?
Da li biste bili pribrani da član vaše porodice umre ispred vas?

Šta biste uradili?

Možete da požalite što ste bili u svađi i niste stigli da se pomirite.
Ili da se kajete što niste još jednom rekli volim te. Ili što se niste poljubili pre rastanka.
Ili što se par meseci niste videli.
Ili par godina.

Interesantno je što je svaki trenutak dragocen, a obično ga sebično trošimo. I ne marimo, niti se brinemo. Uvek ima vremena, zar ne?

Nema vremena, niti ga je ikada bilo, niti će ga ikada biti.
Postoje trenuci, životno bitni trenuci koje ne umemo da iskoristimo, nego ih bacamo u stranu, stvaramo prošlost, a budućnost dočekujemo žaleći te trenutke.



Zar nije sadašnjost najbitnija?

Monday, June 22, 2009

Granice?


Počeo je raspust i moje dokoličarenje. NE.
Naime, kada počne raspust, samo nastavljam učenje. Na primer, juče sam gledala dve emisije, jednu o Velikim jezerima u Severnoj Americi, a drugu o genijalnom mozgu jedne žene.
Iako su obe teme interesantne, druga će sigurno privući više različitih mišljenja.

Da li ste čuli za Laszla Polgara? Ne? Verujem, nisam ni ja do juče. U pitanju je mađarski psiholog koji je razvio teoriju da se geniji ne rađaju nego stvaraju. Za eksperiment su mu očigledno bila potrebna deca, i tako je on otpočeo eksperiment na prvom detetu, Žuži, odnosno, Suzani.
Njen otac je počeo da je podučava od malih nogu, a kasnije i njene dve sestre, Juditu i Žofiju (Sofiju).

Bio je veoma odlučan u nameri da napravi genija od ćerki. Suzanino interesovanje za šah je zapravo igra sudbine. Jednog dana je istraživala po fiokama i naletela na šahovsku tablu. Njen otac je bio amater, ali je dao sve od sebe da je nauči, i teoriju i praktičan rad. Uglavnom, ona je veoma rano postigla ogromne uspehe, kao i njene sestre koje takođe imaju genijalan mozak.

Naučnici su saznali zašto. Recimo, uzeli su običnog konobara. Svim ljudima je kapacitet kratkotrajne memorije sedam elemenata. Taj konobar je zapamtio čak 23 elemenata! Taj istraživač koji je pratio to, pitao ga je kako je uspeo. Ključ leži u tome što je on sva jela i pića vezao za osobu, za njen izgled. Znači, izvršio je najobičnije grupisanje i on je u kratkotrajnoj memoriji imao 7 grupa. Isto tako su sestre pamtile beskonačni broj igara i mogućnosti u šahu. Onda smo svi genijalci, jer svi imamo mogućnost da pamtimo 7 elemenata, zar ne?

Ne. Na MRI-ju je otkriveno da ona sve te kombinacije pamti istim delom mozga kojim pamti likove ljudi. Zapravo, vežbanjem je prilagodila mozak potrebama, tj. izvršila je neophodne modifikacije. Zato ona u tren oka povlači sve poteze i može u glavi da odigra partiju šaha.


Fascinantno. Znam da sam ja ceo dan oduševljena.

Do malopre, zapravo.


Pitala sam se šta je sa detinjstvom i pravom izbora. Naime, detinjstvo. Svakom detetu je potrebno vreme kada će da se igra ili da bleji, ne radi ništa i jednostavno uživa. Ako je ta žena dnevno učila i vežbala šest sati, nije joj puno ostalo za bezbrižnost.

Drugo, kada vas svaki dan šopaju nečim, vremenom morate da zavolite i da prihvatite to. Dajem lični primer; Išla sam na plivanje i mrzela sam ga. Sada, to je sport koji najviše volim. Vremenom sam se pomirila sa sudbinom, našla interesantnu stranu i zavolela. I to nije realna slika mene kao individue.


Na kraju sam dugo razmišljala. Jednog dana ću imati dete. Ali, kako da ga odgajam? Naravno, želim sve da mu pružim, ali dokle je granica mog mešanja kao roditelja i puštanja deteta da odraste samostalno i otkrije svet oko sebe.
A da vam to napišem kroz jedno pedeset godina?


Dokle?

Sunday, June 14, 2009

Mila

...

Percepcija? Kako misliš?
Realno, ti me vidiš samu, zar ne? Uopšte ne smatram da sam sama. Pogledaj okolo, svi moji prijatelji su tu. Tako, da, nisam sama.
Haha, valjda imaš pravo. Mila, pa, ko ti je prijatelj?
Vidiš onu devojku tamo, Isu? E, ona.
Isa?! I ja sam njen prijatelj, naravno i Damjanov, ali nju znam od ranije. Čudno, kako da te nikada nisam video na zabavama?
Nedavno sam se vratila u državu, malo sam lutala po inostranstvu.
Hoćeš da ti donesem piće? Šta piješ?
Applewhite roses.
Stiže!

...

Dima, nećeš verovati! Vidiš onu devojku tamo? Znači, žestoka je kučka, ali ima nešto u njoj što je tako zagonetno i što me privlači. Znaš, par puta me je spustila i sada bih već odustao, ali, kažem ti - ima nešto!

...

Mila, izvoli. Izvini, možda je direktno, ali, čime se baviš?
Hvala... Još studiram, da budem iskrena. Doduše, ovo mi je drugi fakultet, ali, više mi leži nego prvi.
Hmm, koji je prvi?
Arhitektura, a drugi pravo. Nekako, odustala sam od arhitekture veoma brzo.
Pravo? Zbog čega baš pravo kao drugi?
Šta ja znam, možeš više da sediš i bolje da jedeš. Hahahah, dobri razlozi.
Hahah, u pravu si (Bože, trebalo bi da prestanem da se pravim da sam duhovit..).
Hehe... kada smo kod prava, moram ići. Rano ujutru idem na voz i treba da završim sa poslednjim ispitom.
OK... Videćemo se?
Možda...
(trebalo je da je pitam da je ispratim! Idiote!) Na venčanju? (traži broj, traži broj, traži broj!)
Verovatno. Idem da se pozdravim sa Isom.
Mogao bih i ja, čekam me posao sutra. Hoćeš da te ispratim? (bravo, konačno pametna ideja!)
Ne treba, uzeću taksi.
Možemo da delimo. (daaaaaj, nemoguće da te uopšte ne privlačim!)
U redu. Samo da odem do toaleta i da se pozdravim, pa idemo. OK?
Važi. Čekam te.


...



Samo je jaknu ostavila, Dima! Znači, izgledalo je kao da me ignoriše. Otišla je, iskrala se da je ne bih morao pratiti kući ili deliti taksi sa njom. Ipak, i dalje je prokleto zagonetna i misteriozna i lepa! Pobogu, lepšu devojku nisam video. Znaš, interesuje me da li ću je videti na venčanju.
Ma, hoćeš, Šime. E, rekao ti je Damjan da ćemo obojica da budemo kumovi? Hehe, gde si kume broj 2?
Nije mi rekao, verovatno nisam ostao dovoljno dugo. Kum 2? A zašto si ti jedan? Nebitno. Sada me samo ona interesuje. Venčanje je 22. maja! Aaaaaaa još tri meseca!
Samo.
Samo?
Da, samo. Brzo će to. Hoćeš na pivo?


Saturday, June 13, 2009

Isa

...

I, gledao sam je celo veče...
Ne mogu da verujem da joj nisi prišao! Mislim, ti uopšte nemaš stida kada je reč o najglupljim rečenicama za muvanje, mogao si joj nešto uvaliti... I nešto više...
Nemoj da si kreten. Ona je nešto posebno, kažem ti! Znači, kada sam je video..
Ovih dana sam nekako zbrkan... Naći ćemo se tamo. Mada, ne verujem da ću nešto dugo biti, i ne idem mi se, iskreno.
Ma 'ajde, zbog Ise. Vidimo se, OK?
Naravno...
...

Ha, Isa. Ne mogu da verujem da se verila. Sada idem tamo da ispadnem najveći magarac, tj. jedan od najvećih magaraca tamo jer nisam jedini koji nema pratilju, tu je i Dima. Hah, Dima i ja smo skoro prekinuli sa prijateljstvom zbog Ise.. Kako je ona dobra devojka! Znači, šanse su minimalne da nađem neku takvu za ženu, a već mi je dosadilo svakodnevno i večernje spopadanje slobodnih i očajnih devojaka.

...

Hej, Isa! Čestitam! (što nema teoretskih šansa da budeš moja ikada više)
Gde je Damjan, da i njemu čestitam? (što je na vreme shvatio prave vrednosti) Stvarno ste lep i super par! Baš mi je drago zbog vas! (toliko da ću od sreće da se bacim sa nadvožnjaka)

Dima! Čoveče, pomagaj! Znači, ovde ima toliko srećnih ljudi da ne mogu više da izdržim... Drago mi je što oboje možemo da budemo mizerni, hah.
Zapravo... Šime, ovo je Lena (upoznao sam je na ulici), moja pratilja.
Superb. Ćao, Lena, drago mi je, Šime.

Odlično, očigledno sam jedini luzer ovde. Osim one devojke tamo, one namrštene. One namrštene, na koju svetlo tako dobro pada. I koja je neobično lepa... i ta marama... I da li je to jin jang?!
Moram joj prići... Mislim, mene niko još nije odbio.

Ćao, vidim da si i ti sama. Šime, drago mi je.
Percepcija... Mila.

Friday, June 5, 2009

Ovih dana...

U poslednje vreme ne prođe ni sekunda, a da se ne zapitam koliko ljudi mogu da budu jadni. Možda nisam u toku, pa se već par nedelja održava Svetski kup jadnosti ili Olimpijada najvećih jadnika ikada. Ipak, to ne znači da svi mogu da me gaze i vređaju mene kao individuu.

Ovih dana se zaista loše osećam. Već dugo nisam pisala ovde, a to je ili zato što nemam vremena ili sam umorna ili mi se jednostavno... ovde ću da cenzurišem sebe.
Tako, sva sam bezvoljna i umorna i samo čekam da se završi poslednji čas jer znam da ću stići kući. I čekam da idem da spavam jer se tada jedino osećam sigurnom i dalekom od svega što se dešava u spoljašnjem, a bogami, i u unutrašnjem svetu.

Ovih dana sam videla i iskusila mnoge nepravde. Danas mi se desila jedna neverovatna. Nas par nije bilo obavešteno da nije trebalo da dođemo na drugi čas. Osećaj je krajnje jadan, pogotovo što je danas kiša padala, pa se osećate kako ste pokisli i iznutra i spolja.

Ovih dana me ubijaju kosti, ali je valjda to stara priča. Možda treba da unosim više Ca. Kako bi bilo moćno kada bih imala jake kosti kao što je betonska ploča! Nikada ne bih iskusila bol golenjače.

Ovih dana sam krenula na časove vožnje. Da, postala sam odrasla i odgovorna. Mada, još uvek nemam ličnu, ali radim na tome. I, da, čuvajte se na putevima. I krešite živice i povezujte drveće. Izuzetno smeta kada želite da imate čisti vidik da biste prešli raskrsnicu.




With much hate & sarcasm

Vaša mrzovoljna Naive