Saturday, May 24, 2014

I tako prođe još jedan mandat

Tišina tamo!
Sedi!
Dosta je!
Isključi taj telefon odmah.*

Iako su maturske večeri u toku, ne, ovo nije klasičan govor jednog nervoznog razrednog starešine. Niti jednog roditelja koji je zažalio momenat kad je odlučio da povede svoje vaspitano dete u restoran. Takođe nije ni klasična slika patrijarhalnog muža koji ne da svoj ženi da diše. 

Ovo je, dame i gospodo, govor našeg premijera.

Ovaj post je još jedan u nizu moje kampanje Misli i ti. Sad sam krstila kampanju i tek je drugi post, ali suština je bitna - misli i ti. Nemoj uzimati gotovo mišljenje koje ti je servirano, kao ovaj post, nego uzimi, kao ovaj post, i razloži ga na delove, pogledaj logičnost i smislenost. 
Za one koji su se predugo vodili tuđim mišljenjima, pa sad nisu u stanju da sami stvore svoje - žao mi je, ali, zaista. 

Dakle, šta je to što je meni zasmetalo?
Ovih dana smo svi zaokupljeni poplavama (ne ulazim u problematiku da li je moglo da se izbegne ili ne) - jedini su poplavljeni, drugi pomažu, a treći odmažu. Oni koji odmažu su uglavnom prodavci koji dižu cene, genijalci koji buše nasipe, vešti partijski koordinatori, lopovi koji kradu u ovim trenucima bede i politički vrh, kako lokalni, tako i republički. 
Vrlo lako se razume pozadina svakog ko odmaže - jedne vuče novac, a druge... zapravo, sve ih vuče novac, samo političare privlači slava i bezgrešnost više nego išta. 

Glupo bi bilo hipotetisati, ali, da sam ja na čelu svega toga, izašla bih pred javnost sa konkretnim podacima, šta je urađeno, šta se radi i šta će tek da bude i to bi bilo to.  Ne bih izlazila i dramila, patetisala, pravila dramske pauze u dužini koliko je potrebno da se izlije jedna reka. Ne, pokušala bih da budem sabrana jer bi tada građani videli da nema mesta panici ako su odgovorni sabrani.
Ako odgovorni trče da daju intervjue u čamcima, zavode red kao na č.o.s.-u, trpaju se u sve i, povrh svega, kritikuje građane jer nisu hteli da se evakuišu - onda o kojoj pribranosti pričamo? O kom organizovanom delovanju? O kojoj lucidnosti i ispravnom donošenju odluka?

Poplave biblijskih razmera, biće potrebna obnova zemlje, sad će da se organizuju radne akcije, krivi građani jer neće da ostave stoku, gore stanje od 1999. tokom NATO agresije - ovo su samo delići od novinskih članaka što su bili ovih dana, koje, naravno, uvek treba da se uzme sa rezervom. 

Međutim, umesto da se konačno iskuliraju, oni nastavljaju još i gore. Ministar zadužen za vanredne situacije se pravda kako još nema ni savetnike ni telefon u kancelariji, lokalna i republička vlast prebacuju odgovornost sa sebe na prirodu, ali, ipak je pravi pobednik naš Predsednik.

Prvo ga nigde nije bilo (retrospektivno, možda je i bolje tako bilo), pa se pojavio naprasno, počeo da deli pomoć, da iznosi podatke njegovog plodonosnog rada sa stranim diplomata u vidu humanitarne pomoći (neko je napisao sjajan komentar na Blicu, da će jedina investicija ove godine biti humanitarna pomoć) da bi danas u potpunosti objasnio kako je država super odradila svoj posao, sve je išlo glatko, dok su građani tvrdoglavo odbijali da budu evakuisani. Dakle, opet ti prokleti građani kojima je lakše da se udave i obrukaju državu u međunarodnoj zajednici umesto da se evakuišu na vreme. Avaj, jadni oni s nama!

Na kraju krajeva, i jesu građani prokleti, jer da nismo ovakvi kakvi smo, možda bi nam i vlast bila drugačija. Ovako, oni znaju naš mentalitet i znaju da ćemo se saviti kao vrbova grana čim neko povisi ton, ne daj bože, pokaže da si ti negativac u celoj priči. Znajući to, mogu da nas jaše još narednih sto godina. A mi ćemo da se izvinjavamo jer, bože, deo je naše autoritarne političke kulture.

Zato, izvini Aleks, Tomo i Veljo, jer sve što sam rekla, sam zaista i mislila.

*dve rečenice su premijerove, ostale nisu; htela sam da ovo bude interaktivno, da čitaoci pronađu uljeza i da se, usput, malo zabave u ovim teškim trenucima.

No comments: