Saturday, June 17, 2017

Sabbatical

Dobro veče.

Sedim i razmišljam kako je šteta što nemam cigarete pri ruci, pa da zapalim jednu, jer ova scena liči na onu kad Keri iz Seks i grada sedi i kucka nešto. 
Sad, na stranu što nisam Keri, što ne živim u Njujorku, što nemam svoj stan, što nemam Manolo Blanik cipele, što nemam neki Mek na kucam na njemu, što...
Ček, imam ja uopšte nešto od toga? Ah, da, kucam. Još uvek bez cigarete.

Elem, uvod je uvek najteže napraviti. Pogotovo posle pauze od dve i po godine.
Priznajem, podbacila sam. Isto tako, prihvatam to i znam da se sa tim može živeti.

Ubrzo posle poslednjeg posta, dakle decembra 2016. godine, prestala sam da čitam novine. Kao student političkih nauka, imala sam priliku da čitam mnoge knjige u kojima se objašnjava kako funkcioniše diplomatija. Posle toliko vremena sam shvatila da sam kao jedinka apsolutno nebitna u toj međunarodnoj konstelaciji i da nema smisla da čitam vesti. 
Da se razumemo, nije samo problem u vesti kao informaciji, jer su se loše stvari dešavale i pre 200 godina i pre 1000 godina, ma dešavalo se i kad je Egipćanima bilo isplaćeno jedno pivo manje kao nadnica za rad na piramidama. Poenta je da se zarađuje na katastrofi, na tragediji, na najnegativnijim ljudskim emocijama i delima. E, to mi je dosadilo. 
Plus, u ovom globalno povezanom selu sve stiže još brže, pa se užasavamo nad vestima sa Bliskog istoka, a isto tako negodujemo što grade prihvatne centre za migrante. Ljudska vrsta je stvarno nešto posebno, ali to sad nije tema.
Uglavnom, odlučila sam da stanem novinarskoj mafiji na kraj i da ne zarađuju na meni. Fast forward dve i po godine kasnije - ponosna sam što ne pratim vesti. Slušam zdrav razum, glasam na izborima, ali se ne nerviram. Pa, barem se ne nerviram oko toga šta je Palma izjavio.

Juče sam svratila do maminih roditelja, gde je bila mamina strina sa porodicom. Tokom godina sam navikla na pitanja u vezi sa fakultetom (tipa, koliko još ispita, kakve su ocene, kad će diplomski) i uspešno sam se nosila sa time. Međutim, sad sam došla u meni nepoznato područje. Strina je pitala kada planiram da se udam. Pokušavajući da ostanem vedra, dovitljivo sam odgovorila da mi to nije u petogodišnjem planu. Strina se nije predavala i pitala me je koliko imam godina. Posle računanja, shvatila da je nemam nameru do 31. godine da se udajem i samo je prokomentarisala da je to već kasno.
Kasno.
Udati se sa 31 godinom.
KASNO.

Pozdravila sam se i ubrzo otišla, ali me ta matematika nije napuštala. Dakle, trenutno imam 26 godina. Neki prijatelji su u braku već par godina, neki su roditelji, neki imaju troje dece. Ipak, ne mislim da meni nešto nedostaje jer sam sama, bez ikoga, bez partnera, bez dece. Mišljenja sam da tim ljudima nešto nedostaje, tim koji vode računa da li ću uspeti da se udam kroz pet godina ili ne. 

Ali dobro. 

Tokom par godina sam naučila neke stvari. Život nije nešto što ti kreiraš (sad će me svi ovi kreatori spaliti na otvorenoj lomači), nego je splet okolnosti u datoj situaciji. Sposobnost adaptiranja na određenu situaciji je suština evolucije po Darvinu, a po meni je to suština života. 
Da bih to ilustrovala primerom, podeliću sa vama kako sam ja videla sebe za deset godina (sa petnaest godina):
- završen fakultet;
- dobar posao;
- da često putujem;
- da imam muža;
- da razmišljamo o deci;
- da živimo u savršenoj kući.

Jeb'o me Dizni.
Oprostite na vulgarnosti.

Šta ja imam od svega ovoga?

Završila sam fakultet. Doduše, ne na tradicionalan način. Napustila sam fakultet u Beogradu, jer nisam bila zadovoljna, zatim sam pauzirala godinu dana, pa sam se preselila u Italiju, upisala fakultet na italijanskom (isti fakultet kao u Beogradu) i završila u roku. Međutim, s ovim mojim pauzama, diplomirala sam 2016. godine, dok su moje kolege završile master i bile zaposlene preko godinu dana.

Dobar posao? A šta je to? 
Zaposlena sam. Iskreno, ne bih mogla zamisliti život, a da ne radim. Život bez rada je besmislen (parafraziram nekoga, ne mogu se setiti imena; možda Marks...).
Posle završenog fakulteta, nisam našla posao u struci. Samo zato što ga nisam ni tražila u struci. Većina kolega su mi preterano naporni i istripovani, a definitivno nemam lepo mišljenje o čitavoj šaradi vladinih i nevladinih organizacija, pa sam rešila da sebe poštedim tog stresa. 

Što se tiče treće tačke, odnosno čestog putovanja, evo, baš sam prošle nedelje prvi put bila u Čantaviru. I pre toga u Somboru, a pre toga u Srbobranu i to sve zahvaljujući mom poslu.
Iskreno, vidim mnoge ljude na Instagramu kako putuju, otkrivaju magična mesta, a ja ne mogu da sastavim put dalje od Segedina. Izgleda je tajna tih putovanja izvan mojih domašaja, kao i ambrozija i nektar s Olimpa.
Pa, dogodine Lisabon. Valjda. A, ako ne onda, stoji u 2019. godini. Biće bolje. Premijer, odnosno predsednik Srbije tm.

Muža nemam, kao ni dečka, ali to se jasno vidi iz prethodnih pasusa.
O deci ni ne razmišljam, jer ih trenutno ne želim.
Savršena kuća - tajna Instagram Ikea domova mi je nedostupna kao Instagram putovanja. Ali, hej, pre nedelju dana sam krečila garažu. Doduše, to nisam stavila na Insta, pa ne znam da li se to računa...

Kada se podvuče crta, tešim se. Živela sam u Italiji, upoznala sam ljude koji su mi promenili život, naučila sam drugi strani jezik, imam više nego mnogi ljudi i treba da sam zahvalna na tome.
Da li je sve savršeno? Daleko od toga.
Da li sam srećna? Ne preterano.

Najveći jaz nastaje između želja i planova i naše svakidašnje realnosti; to boli, i to poprilično. 
Stvorimo sebi iluziju koju moramo da ispunimo, pritiskamo sebe do iznemoglosti, ubeđujemo se kako je to ono što želimo, jer svi drugi to već poseduju...

Ne slušamo sebe.

Dopada mi se fotografija. Volim zanimljive detalje na zgradama. Privlači me grafički dizajn. Želim da živim u Lisabonu. Da naučim da jašim konja. Da se izvežbam u poslastičarstvu. Da naučim još par jezika. Da berem čaj na Cejlonu. Da posedujem pica peć. Da imam 31 godinu i da budem srećna i ispunjena, bilo to sa detetom ili ne. 
Ali da to bude jer sam ja tako osetila, shvatila, želela, a ne zato što sam žensko na Balkanu gde svi znaju koliko mi je jajnih ćelija ostalo. 

Tik-tok.