Tuesday, May 27, 2014

Posvećena posvećenost posvećenom

Moram da priznam, retke su situacije koje me danima nerviraju i inspirišu da pišem postove.

Sledeća situacija je članak sa Blica, koji ću da razložim po delovima, o premijeru. Iskreno, za moje izbacivanje iz takta su podjednako zaslužni i premijer i Blic. Ako ostane prostora diskusiji, osvrnuću se i na sirotog mučenika bez portfelja i bez automobila - našeg ministra zaduženog za vanredne situacije.

S obzirom na to da mi je sloboda govora zagarantovana Ustavom Republike Srbije, mogu da počnem. Pa udri!

Krenimo od naslova. Žudim za profesionalnim novinama u Srbiji. Ako se pročita vest, vidi se da je premijer otišao u Krupanj da izgladi situaciju. Međutim, takav naslov ne prodaje tiraž, ne vodi do deljenja vesti po društvenim mrežama i ne postiže efekat besne iznevirane mase. Što bombastičniji naslov, to bolje. Nema veze da li je dotična osoba to izjavila ili nešto slično ili su od svih reči kompjuterskim programom došli do rečenice, daj i samo daj. 
Novine nisu tu da te obaveste ili daju objektivne činjenice. Ne, novine su tu da ti podignu pritisak, da poželiš da si se rodio na Zapadu (kao da je tamo bolje) i da gutaš tuđa mišljenja bespogovorno. 
Kad smo rešili tu dilemu, da krenemo u dalju analizu.


Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je zadovoljan reagovanjem i posvešćenošću vlade prilikom nedavnih poplava širom Srbije, ali i dodao da je tužilaštvo već uputilo zahtev za prikupljanje obaveštenja o eventualnoj krivičnoj odgovornosti onih koji nisu postupali u skladu sa zakonom.

Reagovanje i posvećenost. Ispada kao da su sve to radili na bazi dobre volje. E, vidi, tamo se osobe dave, hajde da reagujemo i da se posvetimo problemu. Nije to deo naše dužnosti, daleko bilo.
Recimo, Zakon o vanrednim situacijama, član 10. gde jedan od stavova kaže da Vlada prati i koordinira sprovođenje mera predviđenih Nacionalnom strategijom za zaštitu i spasavanje u vanrednim situacijama. Organzuje se štab, imenuju se glavni i odgovorni, itd.
Ne mogu da se otmem utisku koji me prati danima, a to je da sad oni čekaju da ih potapšemo po leđima i kažemo bravo, majstore! - a stvarnost je u potpunosti drugačija. Kad vam piljar izmeri voće, kad učitelj podučava, kada vozač autobusa stane na stanicu, kažete nekome da je posvećen? Ako ne, možda bi trebalo da počnete, jer sve što uradite, a da spada u domen vaših dužnosti i obaveza, je čista posvećenost.


Vučić je prilkom posete selu Kržava pored Krupnja, odgovarajući na pitanja novinara, rekao da nije upućen niti ima uvid kako su državni organi konkretno reagovali na terenu i da će mu to biti poznato nakon izveštaja ministarstava, ali i dodao da je zadovoljan reakcijom vlade, pre svega njenom posvećenošću.

Opet ta posvećenost. Počinje da liči na priču o gubitniku, znate, kad izađete i ne uradite ništa, ali da sakrijete činjenicu da ste izgubili, vi napomenete kako ste učestvovali, što je sjajno. 
Dakle, on izlazi na teren, osmatra situaciju, ali nema još konkretne podatke. Šta onda traži na terenu? 
Nikada sebi ne bih dozvolila da izađem pred ljude, a da nemam odgovore na sva pitanja. Obećanja, kao, izgradiće se kuće i infrastruktura, o čemu posle, se može najaviti i preko televizije ili novina. Međutim, verovatno posvećenost Vlade nema takvu težinu kao kad se kaže u polumočvarnom području poplavljenih sela.


"Nisam ja stručan, niti sam hidrometeorolog, niti stručnjak za vodotokove, ono čime jesam zadovoljan jeste velika posvećenost i rad ljudi 24 sata.

Posvećenost više neću ni da spominjem, jer postaje besmisleno smešno.
Niko ne traži od premijera ili resornog ministra da budu ljudi iz struke. Zato se okruže timom savetnika, postoji kabinet premijera, razni saveti koji se osnivaju po potrebi. Postoji Hidrometerološki zavod Srbije, postoje Srbijavode, postoji dosta državnih preduzeća čiji je posao da  podnose izveštaje, jer ih je Republika Srbija sa namenom osnovala (više o odnosu preduzeća i Republike Srbije u Zakonu o Vladi).

Na kraju, ispadne da je zaista nestručan, jer nisu blagovremeno reagovali na izveštaje tih službi. Ko je kriv (Toma kaže narod, dakle, narod), to će da potraje par dana, onda će doći nešto novo što će nas skrenuti s puta. Činjenica je da se novac proćerdao negde, činjenica je da lokalni organi nisu radili svoj posao (čišćenje korita reke, kanala, jačanje nasipa - izvinjavam se ako omašim, nisam stručna), činjenica je da ni republička vlast nije pokazala neku spremnost. Ali je zato pokazala veliku posvećenost.


Na pitanje novinara da li tu misli na lokalne vlasti, Vučić je odgovorio da lokalne vlasti imaju najveću odgovornost i ukazao da je u Srbiji pravna regulativa takva da se šteta procenjuje na osnovu zakona iz 1987. godine i da je to, kako je rekao, sramota za sve nas.

Iako često pokušaju da nas zavaraju kako nisu imali vremena u prošlom mandatu, činjenica je da je SNS u koaliciji sa SPS-om od leta 2012. i trajali su do početka 2014. i zatim raspisali izbore u martu, da bi opet u aprilu stvorili istu koaliciju. Plus Mađari, minus Krkobabići.
Sad, jedini problem je što mi nemamo preventivni sistem, nego nakaradni sistem. Kad se nešto desi, mi reagujemo i obično pogrešno. Zakone štancujemo zbog evropski regulativa, bez obzira da li imamo kapacitete, pa mnogi zakoni ostanu zaista mrtvo slovo na papiru. 
Drugo, dosta mi je više da mi vlast govori kako je narod kriv i da treba da nas je sramota. 
Lično, ne osećam sramotu, jer ja nisam izabrala te predstavnike u Skupštini. Nije me sramota jer nije moja stranka ta koja ima većinu. Nije me sramota jer nema za šta da me bude sramota i  volela bih da to bude vrlo jasno. Sramota je, samo i isključivo, vaša.

"Eto, imajte u vidu, koliko smo svi mi bili dobri u prethodnom periodu", naveo je Vučić.

Iskreno, ne znam ni kako da komentarišem ovo ->



"Pa šta, svuda sam došao i na svakom mestu pomažem potpuno jednako i upšte me ne interesuje stranačka pripadnost. Presrećan sam što sam video ljude u Krupnju zadovoljne. Na svakom mestu sam video ljude koji su zadovljni što će nešto da se pokrene i što će se vratiti život u ta mesta", rekao je Vučić kojeg je u obilasku Krupnja pratio i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović.

Da, nije vreme za osvete, dva meseca će biti dovoljno da se nađe ko je kriv i da se smeni, jer, poplava je mogla da se spreči. Ili nije? Ček, zbunjuju me ovi dvostruki aršini.
Zaista, čovek ima nešto vizionarsko u sebi - video je da treba da se desi neka elementarna nepogoda, da se uvede vanredna situacija, da ljudi izgube domove i živote i tako se pokrene privreda. Kao da čitam Kejnza. Sad kad krenu javni radovi, uh! Eto, savet za zemlje koje ne znaju da pokrenu svoju privredu - poplavite se.

 On je dodao da će život u Krupnju biti ne samo normalizovan objasnivši da će se država potruditi da dovede investitora koji bi otvorio fabriku tekstilne industrije u ovom mestu.

Ovo je skroz prigodno spomenuti ovde. Dakle, ne samo da će država da gradi kuće, puteve, da popravi telekomunikacione mreže, da opremi domaćinstva električnim aparatima, ako može, nego će da se potrudi da dovede investitora. Kaže premijer da ima na umu ko bi to mogao da bude. Moje pitanje je kako to da se baš sad setio Krupnja i fabrike tekstilne industrije. Jesu li to možda poplave otkrile potencijal mesta?

Na pitanje novinara u vezi preventivne izgradnje nasipa i uređenju vodotokova, Vučić je rekao da će se na tome raditi, ali da ne može sve da se uradi odmah dodavši da tako nešto na primer ne može ni Amerika.

Ovako ja zvučim kad sama sebe ubeđujem da je bolje da odustanem od ispita jer nema šanse da ga spremim. Realno, i nema, jer nisam krenula na vreme. Isto tako ovde, sve promene su nagle, neočekivane i kratkotrajne. Nema planiranja, prevencije, racionalnog posmatranja. 
Oko Uskrsa, krajem aprila, su bile poplave u Južnoj Srbiji. Isti premijer je nešto propatetisao u istom maniru. Naći će se odgovorni, zašto novac nije iskorišćen u namenske svrhe, itd. Mogu da se kladim da sledeće godine će biti ista priča, možda i isto mesto. Jednostavno, bolje je jagnje okrenuti nego par džakova kupiti. I opet će se desiti isto i opet će proći i opet će neki Žika da okrene jagnje i opet će premijer patetisati.

Za kraj je obećao da će doći kroz dva meseca da obiđe, da vidi kako napreduju radovi.
Savršen kraj završene priče.

Čiča-miča, gotova je priča.
 

Saturday, May 24, 2014

I tako prođe još jedan mandat

Tišina tamo!
Sedi!
Dosta je!
Isključi taj telefon odmah.*

Iako su maturske večeri u toku, ne, ovo nije klasičan govor jednog nervoznog razrednog starešine. Niti jednog roditelja koji je zažalio momenat kad je odlučio da povede svoje vaspitano dete u restoran. Takođe nije ni klasična slika patrijarhalnog muža koji ne da svoj ženi da diše. 

Ovo je, dame i gospodo, govor našeg premijera.

Ovaj post je još jedan u nizu moje kampanje Misli i ti. Sad sam krstila kampanju i tek je drugi post, ali suština je bitna - misli i ti. Nemoj uzimati gotovo mišljenje koje ti je servirano, kao ovaj post, nego uzimi, kao ovaj post, i razloži ga na delove, pogledaj logičnost i smislenost. 
Za one koji su se predugo vodili tuđim mišljenjima, pa sad nisu u stanju da sami stvore svoje - žao mi je, ali, zaista. 

Dakle, šta je to što je meni zasmetalo?
Ovih dana smo svi zaokupljeni poplavama (ne ulazim u problematiku da li je moglo da se izbegne ili ne) - jedini su poplavljeni, drugi pomažu, a treći odmažu. Oni koji odmažu su uglavnom prodavci koji dižu cene, genijalci koji buše nasipe, vešti partijski koordinatori, lopovi koji kradu u ovim trenucima bede i politički vrh, kako lokalni, tako i republički. 
Vrlo lako se razume pozadina svakog ko odmaže - jedne vuče novac, a druge... zapravo, sve ih vuče novac, samo političare privlači slava i bezgrešnost više nego išta. 

Glupo bi bilo hipotetisati, ali, da sam ja na čelu svega toga, izašla bih pred javnost sa konkretnim podacima, šta je urađeno, šta se radi i šta će tek da bude i to bi bilo to.  Ne bih izlazila i dramila, patetisala, pravila dramske pauze u dužini koliko je potrebno da se izlije jedna reka. Ne, pokušala bih da budem sabrana jer bi tada građani videli da nema mesta panici ako su odgovorni sabrani.
Ako odgovorni trče da daju intervjue u čamcima, zavode red kao na č.o.s.-u, trpaju se u sve i, povrh svega, kritikuje građane jer nisu hteli da se evakuišu - onda o kojoj pribranosti pričamo? O kom organizovanom delovanju? O kojoj lucidnosti i ispravnom donošenju odluka?

Poplave biblijskih razmera, biće potrebna obnova zemlje, sad će da se organizuju radne akcije, krivi građani jer neće da ostave stoku, gore stanje od 1999. tokom NATO agresije - ovo su samo delići od novinskih članaka što su bili ovih dana, koje, naravno, uvek treba da se uzme sa rezervom. 

Međutim, umesto da se konačno iskuliraju, oni nastavljaju još i gore. Ministar zadužen za vanredne situacije se pravda kako još nema ni savetnike ni telefon u kancelariji, lokalna i republička vlast prebacuju odgovornost sa sebe na prirodu, ali, ipak je pravi pobednik naš Predsednik.

Prvo ga nigde nije bilo (retrospektivno, možda je i bolje tako bilo), pa se pojavio naprasno, počeo da deli pomoć, da iznosi podatke njegovog plodonosnog rada sa stranim diplomata u vidu humanitarne pomoći (neko je napisao sjajan komentar na Blicu, da će jedina investicija ove godine biti humanitarna pomoć) da bi danas u potpunosti objasnio kako je država super odradila svoj posao, sve je išlo glatko, dok su građani tvrdoglavo odbijali da budu evakuisani. Dakle, opet ti prokleti građani kojima je lakše da se udave i obrukaju državu u međunarodnoj zajednici umesto da se evakuišu na vreme. Avaj, jadni oni s nama!

Na kraju krajeva, i jesu građani prokleti, jer da nismo ovakvi kakvi smo, možda bi nam i vlast bila drugačija. Ovako, oni znaju naš mentalitet i znaju da ćemo se saviti kao vrbova grana čim neko povisi ton, ne daj bože, pokaže da si ti negativac u celoj priči. Znajući to, mogu da nas jaše još narednih sto godina. A mi ćemo da se izvinjavamo jer, bože, deo je naše autoritarne političke kulture.

Zato, izvini Aleks, Tomo i Veljo, jer sve što sam rekla, sam zaista i mislila.

*dve rečenice su premijerove, ostale nisu; htela sam da ovo bude interaktivno, da čitaoci pronađu uljeza i da se, usput, malo zabave u ovim teškim trenucima.