Sunday, January 23, 2011

Tok misli

Napolju se beli. Do te mere da zaslepljuje. Unutra je ponekad zagušljivo. Kad otvorim prozore, postane hladno.

Suva mi je koža. Ispucala. Kao i usne.

Fali mi lenčarenje kod kuće. Ležanje na krevetu koji nije kauč i koji ne škripi.

Domaći kolači i torte. Kao i hrana koju sam ne moraš da spremaš.

Metodičnost.

Organizovanost.

Urednost.

Rutina.

Nedostaje mi proleće. Nema ga više. Ljubitelj sam majici dugih rukava. Njih možeš bez ičega da nosiš lepim prolećnim ili jesenjim danima.

Želim da mi život bude pojednostavljen i ukrašen do te mere kao osnovnoškolski sastavi kao Proleće je došlo u moju ulicu, Zima je stigla u moj grad na leđima ledenog vetra itd. itd. itd.

Volim tirkiznu.

Imam zelenu hemijsku. Moram i ciklamu da uzmem. To jest, kupim, pošto se ništa ne dobija otkako smo utvrdili novac kao opšte sredstvo razmene. Ne mogu da verujem, bez problema sam reprodukovala jednu od tristo miliona definicije za ispit iz Političke ekonomije koji imam u utorak.

Izgubih mobilni. I sebe usput, u prokletom, žalosnom hedonizmu.

Fale mi ljudi.

Nadam se i ja njima.

23. januar, sredina januarskog ispitnog roka 2011. godine, u 16.39 kad bi trebalo da ponavljam sve naučeno, a ne da još uvek izučavam.

No comments: