Thursday, April 24, 2008

Gorki griz slatke jabuke

Imam još deset minuta, pustite me! Znate da mi je svaki trenutak dragocen! - povika Tragedija 'šina sa tako mrzovoljnim tonom da su se ptice ispred prozora razbežale.
Samo deset prokletih minuta, je li to neki problem? Mislim da ne tražim puno... - mrmljala je ona dok je pokušavala da utone u san. Ipak je to najslađi san, imate osećaj kao da ste spavali pet sati, a ne deset minuta.
Želim da pobegnem od ovog sveta, ovih istih lica, svega... Ne mogu više sa njima, samo me nerviraju i iritiraju... Misle da sve znaju, a nemaju pojma. Želim da nestanem, da odem, samo da odem, da odem, da odem, da odem, odem, odem, odem...

Nanananana... Dobro jutro svi slušaocima, sada je tačno šest časova i trideset minuta. Vi slušate radio Silver Star, a pesma za lep i prijatan početak vašeg dana je Fragile od Stinga.

Tragedija 'šina je otvorila desno oko, pogledala na sat, a zatim je odlučila da otvori oba oka. Njeno buđenje je izgledalo kao buđenje prirode. Znate kako se pupoljici otvaraju? E, ovo su bila dva najlepša pupoljka tog jutra.
Fragile joj u ovom trenutku najviše odgovara. Ona se polako okreće u krevetu, levo-desno, u ritmu muzike. Posle par sekundi, ona izlazi iz kreveta u svojoj laganoj haljinici i odlazi do prozora da skloni zavese. Nežnim pokretima ona podiže jedan kraj i vuče ga. Sunce istog trenutka se promalja kroz prozor i osvetljava sobu prekrasnim, prirodnim svetlom.

Danas će da bude oko 27 stepeni, sunčano će da bude do poslepodneva, a poslepodne nas očekuju mestimične padavine i blagi pad temperature. Uveče će vazduh biti svež zbog anticiklona koji se kreću preko Atlantika, pa je veoma moguće da sutra ujutru očekujemo obilatu kišu.

Tragedija odlazi do kupatila gde uzima beli bademantil i produžava do kuhinje. Uzima integralni tost i stavlja ga u toster, a iz frižidera vadi džem od jagode.
Dok čeka da njene delicije budu gotove, odlazi do ormana i vadi odeću. Neke tamne farmerke, bela košulja sa prugama i ljubičasti džemper je izvadila. Samo još odgovarajući nakit da uzme. Hm, možda ovu drvenu narukvicu što mi je Kiki kupio u Beču? Ne, znam šta ću. Jin-jang! Perfektno! - povika sa oduševljenjem i produži do kupatila.

Velike gužve možete da očekujete na mostovima zbog radova koji su započeti pre nedelju dana. Da vas podsetimo, vrši se rekonstrukcija mostova. I da, po običaju, velike gužve su i u centru grada, ali, danas će još i veća da bude jer dolazi premijer Vanuta.

Tost je iskočio iz tostera i počeo je da se puši. Tragedija je istrčala iz kupatila, jer, poslednji put joj se tost zaglavio i zamalo joj izgoreo stan. Mada, danas je toliko savršen dan, da nema teoretske šanse da se išta loše dogodi. Uzima tost, laganim pokretima maže džem od jagode i gricka tost. Gleda kroz prozor. Ima još pola sata do posla, ali, tako je mrzi da ide. Najviše bi volela da se vrati u krevet i da nastavi da spava. Ali, ne može...

Delimo poslednje dve karte za današnji koncert Green Cold Potatoes! Ne zaboravite, koncert počinje u 20h i frontmen je obećao ludu zabavu! Evo, sada ću da vam pročitam isečak iz novina: Da, ovo je prvi put da dolazimo ovde i potrudiću se da bude što bolja zabava...

Joj, koncert! Jao, Dal! Moram danas da se nađem sa njim! Ma, neću doći na posao, ne sećam se kada sam njega videla! - reče Tragedija, i odmah krene da zove Dala.

Dale, pa, ćao! Dobro da smo se setili, a? Hej, hajde za pola sata da se nađemo na Kišnom trgu. Može? Odlično, vidimo se!

Uzela je ključeve, i izletela iz stana. Odlučila je da ne idem autom, nego, metrom. Brzo je sela u metro i stigla do grada. Sada je samo trebalo da se nađe sa Dalom.

Ona je čekala i čekala i čekala... a on nije dolazio. Već se zabrinula, pa ga je nazvala. Rekao je da je tu za pet minuta. Ona je krenula njemu u susret i stala je ispred semafora. On je bio na dva metra od nje. Srce joj je sve brže i brže lupalo, i samo je htela da ga čvrsto zagrli i da ga više nikada ne pusti!

Zeleno je. On je pohitao njoj... A jedan sivi automobil je prešao preko crvenog. I lupio je Dala.

Tragedija nije mogla da veruje! Zaledila se... Šta da radi?
Brzo je potrčala do Dala.
Sklonite se, idioti, sklonite se! Zar ne vidite da mu treba vazduh?! Smetate mu!!! - vikala je Tragedija.
Dal, Dal, Dal, DAL!!! Pomeri se, čoveče, on umire!!! Kako ne vidite?! Pustite me da prođem! - urlala je Tragedija!

Stigla je do njega, a on je ležao u krvi... Glavu je teško povredio. Neko je već nazvao Hitnu pomoć, ali, zbog premijera Vanuta teško da će brzo stići.
Kada je Tragedija sela pored Dala i uzela ga u naručje, on je već bio onesvešćen. Lokva krvi oko njega se širila i širila. Smrt je bila sve bliža i bliža. Tragedija je ronila suze... Shvatila je da će da izgubiti, njemu nema spasa sada.
Opet joj je ležao u krilu, kao kada su bili tinejdžeri. Ona ga je i onda mazila, čuvala i pazila. Ljubila po čelu i govorila da ga nikada neće napustiti. Heh, te uspomene... Ona ga je obožavala, i on nju. Samo, izgleda da im nikada nije bilo suđeno.
Da bi sve bilo još teže u ovom trenutku, krenula je kiša da pada. Ne poslepodne kao što su najavili, nego ranije. Sve je kiša iznenadila, pa su se brže-bolje sklonili.
Sada su samo Tragedija i on ostali. Ona je njega grlila, mazila i ljubila po čelu, a on je beživotno ležao u njenom krilu.

Izgleda da su nas meterolozi malo prevarili. Ranije najavljivan pljusak nas je zatekao, ali, većina se verovatno sklonila u kafiće. Nadamo se da će se do koncerta vreme promeniti i da ćemo ovaj dan srećno da završimo kako smo ga i započeli. Evo, zbog toga, još jednom, za prizivanje lepog vremena - Fragile od Stinga!


Tragedija, probudi se, dete! Zakasnićeš, imaš prvi čas danas! Tragedija, hajde, prošlo je sedam sati!

2 comments:

Anonymous said...

Citajuci tvoje postove otkrivam neverovatno kreativnu i misterioznu osobu.Da se to primetiti i inace,ali tu dolazi do izrazaja.

"Svaki rastanak izaziva u nama dvostruku iluziju.Covek sa kojim se rastajemo,i to ovako,manje-vise zauvek,cini nam se mnogo vredniji i dostojniji nase paznje,a mi sami osecamo se mnogo sposobniji cza izdasno i nesebicno prijateljtvo nego to ustvari jesmo.(Andric)
Ovo ti je komentar za par postova,jer se kroz njih provlaci nit rastanka gubitka.
Inace,ovim recima sam ja pokusala objasniti jedan nedavni tezi rastanak za koji sam mislila da ga nikad necu preboleti.Ali,eto,malo po malo obistinjuje se ona tako otrcana i mrska mi fraza "Vreme leci sve"....
Tvoj Tugomil

Ivana said...

Verujem da ti znaš o kome ja pričam...
Znam da su rastanci sastavni deo života, ali, šta ako nije ni bilo suđeno da se sastanemo (duhovno)?
Tugomile moj... :)